Zamislite trening fudbalera u bazenu. Na prvi pogled deluje šaljivo ali, možda i nije tako. Fudbal se ne može igrati u vodi ali se trening fudbalera može organizovati u bazenu i efekti takvog treninga mogu da budu veoma pozitivni. Neka naučna istraživanja to potvrđuju a mi želimo da detaljnije analiziramo tu temu.
Kroz naredni interviju predstavićemo vam jednu inovaciju u svetu fudbala, tj. sportskom treningu. Kako bismo vas bolje uveli u temu, prvo želimo da vam predstavimo našeg sagovornika i kreatora inovacije, gospodina Predraga Kljakića – osnivača sportskog udruženja “PK-SportLab” iz Beograda.

 

TC: Poštovani gospodine Kljakiću, najpre, hvala na odvojenom vremenu da u razgovoru sa nama predstavite svoj inovativan projekat. Na početku, ukratko nam predstavite sebe.

Predrag Kljakić: Rođen sam 24.01.1988. godine u Beogradu, 2010. godine sam stekao diplomu Visokog sportskog trenera za vaterpolo i plivanje, a 2016. godine sam se doškolovao za Sportskog operativnog menadžera. Moj susret sa sportom počinje sa 3. godinom života od kada sam na treninzima u bazenu (prvo plivanje, zatim vaterpolo, a godinu dana sam trenirao i fudbal). Sa svojih 10 godina shvatio sam da želim da budem uspešan vaterpolista i od tada se moj pristup treningu graničio sa fanatizmom. Zbog više sile taj put je prekinut sa mojih 16 godina i od tada, kroz redukovan trening, počeo sam da učim trenerski zanat. Imao sam sreću da brzo spoznam željenu profesiju u svom životu i za vreme studiranja mnogo mi je značilo to neko prethodno trenersko iskustvo i znanje koje sam sticao. Takođe, od samog početka bavljenja trenerskim poslom (trener vaterpola i plivanja) moja želja je bila da radim sa mlađim kategorijama, što je i dan-danas. Pravilan razvoj mladih je najzahtevniji posao i od trenera zahteva širu ličnost, konstantnu edukaciju i još mnogo-mnogo različitog truda. Na tu temu, početkom 2019. godine, gospodin Radomir Antić (neka mu je laka zemlja i večna slava) mi je rekao da nam je struka generalno podcenjena…

TC: Koje su Vaše oblasti interesovanja i koja su stečena znanja i iskustva koja su doprinela tome da danas radite na jedinstvenom projektu?

Predrag Kljakić: Moje dosadašnje trenersko iskustvo najviše se odnosilo na rad sa mlađim kategorijama u vaterpolo i plivačkim klubovima gde sam bio orijentisan na obuku elemenata traženih veština, a ne na konkretne rezultate tokom takmičenja; I to je moj izbor. U mlađim uzrastima dajem prednost pravilnoj obuci, vaspitanju i razvijanju ličnosti, gde je sport sredstvo, a ne cilj; I tu ne pravim kompromis. Samo takav pristup je često poguban za trenere, jer se traži “veliki rezultat” sa malom decom umesto da je cilj dugoročni sportski napredak. Imao sam priliku da radim sa mlađim vaterpolo reprezentacijama Srbije i onda smo nailazili na akcelerante ili decu koja su kao mala “obećavala”, a posle ih nigde nije bilo. Sa druge, lične strane, uvek sam voleo da istražujem u sportu, prvo kao sportista, zatim kao trener i sportski menadzer. Ko je živeo ili živi sport 24h razumeće o čemu govorim, jer sam često voleo da znam sve procese koji se tiču nekog događaja s tim da sam sa iskustvom pronašao balans da odvojim bitne i povezane stvari od suvišnih. Sa tim mojim istraživanjem rađaju se i nove ideje, projekti i inovacije. Jedna od tih inovacija je i naša današnja tema, a to je Trening u vodi za kopnene sportove (TVKS) koji sam predstavio kroz prizmu fudbala.

 

TC: Kada je nastala ideja da se pokrene jedan ovakav jedinstven projekat i šta je sve prethodilo tome? Gde si video nedostatke u modernom trenažnom procesu kopnenih sportova a time i šansu da ovaj projekat uspe na tom polju?

Predrag Kljakić: Da bi najbolje razumeli genezu nastanka inovacije sistemskog treninga u vodi za fudbalere, priča počinje još iz vremena kada sam igrao vaterpolo. Vaterpolo je bio moj glavni sport, a fudbal sam igrao u slobodno vreme; Takoreći zdravo sportsko odrastanje na ulici, a danas je toga sve manje zbog video igrica i uticaja mobilnih telefona. Negde sa svojih 16 godina i kasnije uveliko sam igrao mali fudbal (na rukometnom terenu) na beogradskom jezeru Ada gde se po ceo dan igrao ozbiljan i kvalitetan fudbal. Na Adu su dolazile sve generacije koje strastveno vole fudbal (veterani, rekreativci, profesionalci, egzibiocionisti). Na tim utakmicama pokazivao sam konstantnu nadmoć nad gotovo svim rivalima u pogledu snage u duelima, veće izdržljivosti u konstantno intezivnom trčanju (bez većeg zamora) i boljem mentalitetu. Razlog moje nadmoći upravo je bio vaterpolo, sport koji se u Srbiji trenirao 2 puta na dan, čiji su kopneni, suvi treninzi pre bazena trajali i po 3 sata uz borilačke veštine i trčanje. U to vreme imao sam sreću da moja generacija voli da trenira mnogo i jako, a sa ove distance ne kažem da je uvek bilo i pametno (smeh). U poslednjih 15-20 godina tehnologija i nauka o sportskom treningu su uveliko napredovale, a ono što je sigurno jeste da smo nekada kroz veliki broj sati i jake treninge imali mnogo benefita. Najbolji primer su aktuelni olimpijski šampioni u vaterpolu – reprezentativci Srbije koji su moji vršnjaci, i bez obzira na individualni uspeh u vaterpolu činjenica je da smo tada svi trenirali u jakom i obimnom (količinski i vremenski) sistemu treninga. Pored svih kvaliteta ti vaterpolisti su najbolji, jer su napravili odličnu “bazu” (izdržljivost organizma), izuzetan broj kvalitetno ponovljene tehnike, šuteva, akcija… Ukratko, preporučujem knjigu “Mit o talentu” (autor Metju Said) o korelaciji uspeha, broja trenažnih sati i ponavljanja kako bi se bolje razumeo put mnogih sportskih i drugih šampiona, u ovom slučaju jedinstvene generacije muške vaterpolo reprezentacije Srbije koja je možda i najuspešnija ekipa svih vremena u istoriji sporta.
Igrajući fudbal pratio sam svoju gore-navedenu dominaciju i bio sam svestan da je razlog tome dugogodišnje treniranje vaterpola. Zatim sam počeo da se interesujem i istražujem trening u vodi za fudbalere i druge kopnene sportove, ali nisam pronašao zadovoljavajuće odgovore. I onda sam shvatio da to unapređenje trenažnog procesa kopnenih sportova najbolje se može postići sa vaterpolo/plivačkim trenerima, zbog razumevanja širokog spektra vežbi acikličnog kretanja i potencijalno veće mašte za prilagođavanje vežbi drugim sportovima. Tu sam uvideo šansu da kondiciono unapredimo “kopnene” sportiste, te da ih osnažimo psihlološki, emocionalno i karakterno kroz netipičnu sredinu za čoveka, a to je voda. Voda je Moć! Voda predstavlja rudnik kondicije, motivacije i gradilište karaktera. To jedinstveno iskustvo treninga u vodi za bolje performanse na kopnu u praksi ima i potvrdu kroz nekoliko olimpijskih medalja…
Konačno, početkom 2015. godine sam sastavio inicijalnu prezentaciju ideje o sistemskom treningu u vodi za fudbalere i skromno krenuo sa njenom promocijom da biste danas na sajtu PK-SportLab.com mogli da vidite mnogo više konkretnih informacija.

Posetite zvanični sajt “PK-SPORT LAB”

TC: Možete li nam otkriti koliko je trejala razrada projektne ideje i da li Vam je neko pomagao u tom poslu?

Predrag Kljakić: Tu moju konstantnu dominaciju u fudbalu sam primetio još pred kraj osnovne škole i tada počinje moje interesovanje za ovu temu. Kao što sam naveo, prvi put sam razmišljanja stavio na papir početkom 2015. godine i od tada do danas sam polako nadograđivao ideju uz stručno obrazlaganje. Pored stečenog znanja na studijama, mnogo vremena i novca sam uložio u istraživanja i dodatne edukacije. O samoj ideji nisam mnogo pričao, a od nekih najuglednijih profesora sporta u Srbiji sam dobio podršku dok su neki ostali suzdržani zbog nečeg novog, njima nepoznatog i bez naučnih dokaza iz uzoraka koji bi potvrdili benefite takvog rada naspram klasičnog. Toga sam svestan da je naučno dokazivanje ove ideje sledeći veliki korak, ali se i tu mora početi od nečega. Inače suština ideje je veoma jednostavna i naučno utemeljena.

TC: Šta je to što ovaj proijekat čini inovativnim i koji su to problemi koje on rešava na polju sportske pripreme?

Predgarg Kljakić: Ono što je globalno nepoznato i nije razvijeno u teoriji/praksi sportskog treninga, u ovom trenutku (2020. godina), jeste sistemsko/dugoročno kondicioniranje i psihološka priprema u vodi za sportiste koji se bave kopnenim sportovima. Iz tog razloga inovacija je koncept novog/dodatnog metoda treninga – Trening u vodi za kopnene sportove (TVKS) koji treba sistemski da unapredi trenažni proces, pre svega u dugoročnom razvoju mlađih kategorija, a da svoj pun potencijal pruži profesionalnim sportistima.

U današnje vreme, kada se više nego ikad oslanjamo na naučna saznanja, najveći prostor za napredak sportista je u psihološkoj pripremi i dugoročno kvalitetnijem razvoju fizioloških komponenti organizma u mlađim kategorijama. Po svojim karakteristikama ovaj projekat direktno utiče na poboljšanje kvaliteta treninga i takmičenja, bolju/odličnu fizičku spremu, kvalitetnije izvođenje fudbalskih vežbi i zadataka, bolju prevenciju od povreda, veću motivisanost za rad i samopouzdanje, bolje mentalne spospbnosti, kvalitetniji oporavak i rehabilitaciju. Definitivno je u fokusu dugoročno zdravlje sportista kako bi se bezbednije povećale takmičarske sposobnosti i postizali novi rekordi. Da se razumemo, treninzi u vodi (pored oporavka i rehabilitacije) kao pomoć kopnenim sportovima koriste se jako dugo. Takođe poznajem i veoma uspešnog kondicionog trenera koji jednom nedeljno radi u bazenu sa vrhunskim sportistima (osvajačima olimpijskih medalja) iz različitih kopnenih sportova. Ono što izdvaja moj koncept jeste da, osim rada sa profesionalnim sportistima, rad u bazenu treba uvesti kao sastavni deo sistemskog/dugoročnog treninga od najmlađih dana kako bi im u seniorskom uzrastu ovaj trening bio rutina i važan faktor prednosti pri ulasku i održavanju sportske forme. Tako sistemski, dugoročno trenirani igrači generalno treba da budu funkcionalno napredniji u odnosu na igrače koji ne budu imali takav razvojni način treniranja. Na sajtu sam prikazao kako izgleda taj dugoročni put kroz 3 modela rada, od opšte poznatog, tj. učenja plivanja i kondicioniranja (na psihološkom planu se radi od samog početka) do specifičnog i inovativnog rada koji predstavlja krem treninga namenjen profesionalnim sportistima. Taj deo bih zadržao za sebe, a i do toga treba postepeno doći. Zbog svega izrečenog, na sajtu sam naveo da sam Prvi trener dugoročne/sistemske kondicione i psihološke pripreme u vodi za kopnene sportove.

U ostatku intervjua, predstavićemo Vam konkretne koristi ovakvog treninga i čime će se “Sport Lab” baviti u bliskoj budućnosti.

Da li mislite da ovakav metod rada može da bude nešto što će u budućnosti promeniti organizaciju sportskog treninga u dečijem fudbalu?

NASTAVIĆE SE…

 

TC-tim